>

Lijepa u ružičastom?

Na tapeti mi je danas ružičasta boja. Točnije, može li se djevojka, odnosno mlada žena, shvatiti ozbiljno ako voli nositi roza boju?

Pazite, roooza boju. Već sam izgovor vam razvlači usta nekako neprirodno.. Probajte s engleskom verzijom: “pink” . Ma, bzv je i tad.

Ha-hh, ironična sam, naravno.

Nedavno mi je, listajući jedan svjetski poznati časopis (o kojem imam dobro mišljenje)  pozornost privukao naslov koji je vrištao ružičasto.

Vrlo zanimljivo pisan tekst u kojem autorica istog opisuje svoje dojmove nakon što je dobila zadatak da 24 sata nosi ružičasto i naravno, uskladi i make up u tom tonu.

Autorica je inače ljubiteljica tamnijih tonova, pomalo frajerskog stila i ružičasto je za tu osobu nešto posve dijametralno suprotno kad je o garderobi i osobnosti riječ.

Prihvatila je izazov, al je priznala da je njen najveći strah pri tome bio da će izgledati poput barbike za siromašne. Moram priznati da je takav strah potpuno razumljiv, jer ima li što gore nego izgledati jeftino, uf.. 🙂 😉

No ipak, konačni dojmovi su i više nego dobri, i poznanicima i strancima ružičasta se, ma zamislite samo, svidjela!

Ne sramim se priznati da volim tu famoznu rozu boju, ali da budem preciznija, volim njenu neutralnu nijansu, više nude nego pastelnu. Pri tome niti joj dajem prednost niti “voljeći je” nositi  pogrđujem neku drugu boju spektra. Najmanje da se doživljavam manje ozbiljnom, oštoumnom ili barbikom..

S obzirom da rozu nosim češće nego maslinastu ili neku drugu, (tzv. boju frajerice kojom se u ovom slučaju baš i ne smatram), iz svog stajališta mogu vam reći dvije najčešće zablude;

Dečki vole na nama rozu boju.

Dečki ne vole roza boju na nama. Točka.

Al ne zato što je roza “na nama” već zato što je jednostavno ne vole.

I neće vam to priznati (osim ako ih baš pitate). Dečki jednostavno ne pridaju važnost nečem tako beznačajnom. Vjerovale ili ne, i muška stvorenja imaju mozak i znaju se koristiti njime. U nekoj boji ste im ljepše, u nekoj manje..

I sve to nema veze sa rozom bojom. Nevrijedno je oko toga toliko mozgati.  Vrijedi jedino zapitati se; ako se oblačite zbog frajera, a sebe smatrate frajericom.. Hm.. Tko tu koga?

Sa rozom niste samosvijesna i snažna žena.

U dubini duše mi ostajemo dijete zauvijek. I zahvaljujući tome djetetu postajemo znatiželjniji, hrabriji.. Zbog tog djeteta (djevojčice=roza boja) cijenimo prave vrijednosti poput onih koje se ne mogu kupiti novcem.. ni karticom.

Nije sramota ponekad pokazati ranjivost djeteta. Sramota je pokazati se okrutnima, hladnima, neljubaznima i sebičnima. Da ne kažem nasilnima.

Nova nadanja. Nove borbe. (Ovo zapravo stoji.)

Drage moje suvremene dame, lijepe stvari nisu nužno samo skupe stvari i biti ljupka žena nije slabost.

Pokušajte samo nekoliko dana biti iskreno ljubazna žena i ubrzo će vam biti jasno koliko je to teško. Puuuno teže nego prikazivati se samosvjesnom i snažnom.

A to je poruka koju želite poslati svojoj okolini.. Zar ne? 🙂

 

 

0 comments

A što vi mislite?